Ana Batrićević - Fotograf


Ana Batrićević, Beograd 2022.


ANA BATRIĆEVIĆ
rođena je 26.12.1985. u Beogradu. Diplomirala je na teorijsko-pravnom smeru na Pravnom fakultetu Univerziteta u Beogradu, 2009. godine, a doktorirala na Pravnom fakultetu Univerziteta u Nišu 2012. godine na temu Krivičnopravna zaštita životinja. Zaposlena je na Institutu za kriminološka i sociološka istraživanja u Beogradu. Objavila je preko 100 naučnih radova i nekoliko monografija posvećenih pitanjima zaštite ljudskih prava, životne sredine, životinja, kao i resocijalizaciji prestupnika. U svojim terenskim istraživanjima koristi dokumentarnu i socijalno angažovanu fotografiju, posebno u oblastima zaštite životne sredine, zaštite ljudskih prava manjina i marginalizovanih grupa, kao i resocijalizacije osuđenih lica. Član je Foto saveza Srbije i Foto kluba Beograd i Udruženja novinara Srbije. Imala je 5 samostalnih izložbi: Druga šansa (2018), Sloboda u krugu (2019), Sreća za poneti (2021), Blizina slobode (2021) i Bekstva od stvarnosti (2022). Njena samostalna postavka Beogradski otpad prikazana je u okviru Međunarodnog festivala zelene kulture Green Fest u u Beogradu (2017) a potom u sklopu projekta Karavan za klimu Francuskog kulturnog centra u više gradova u Srbiji i u Francuskom kulturnom centru u Beogradu (2018-2019). Učestvovala je sa nagrađenim i primljenim radovima na većem broju izložbi pod patronatom međunarodnih fotografskih asocijacija i Foto saveza Srbije, kao i na izložbama: Presfoto Srbija u okviru festivala Vizualizator (2019, 2020, 2021), Ženstvenost u okviru Beogradskog meseca fotografije (2019), Memorijalni foto konkurs Goran Terzić (2019 i 2020), Internacionalni festival reportaže i medija Interfer Zlatna Nika (2020) (diploma za fotoreportažu “Resocijalizacija u zatvoru”) i COVID između javnog i privatnog u okviru Festivala fotografije Vizualizator (2021). Neke od njenih fotografija objavljene su u fotografskim časopisima: Grain (ur. Igor Čoko) (2019) Fotobook Monthly (ur. Zvezdan Reljić) (2020) i Documagazine (ur. Tuomas Koskialho) (2020), a mnoge i u štampanim i on-line medijima. Od decembra 2020. do kraja marta 2021. u okviru FEMIX Edu kursa, držala je predavanja o svojim dokumentarnim fotografskim radovima i bila mentorka mladim fotografkinjama na njihovim individualnim projektima.

Dragi čitaoci spremite se, polećemo.

1. Ćao Ana. Pre nego što započnemo naše ćaskanje hteo bih da ti se zahvalim što si pristala na saradnju u cilju približavanja fotografije široj publici. Čitajući tvoju biografiu moram da te pitam odakle ti toliko energije i inspiracije?

Hvala tebi, dragi Aleksandre. Uvek se radujem priči o fotografiji. Inspiraciju pronalazim u ljubavi prema životu, ljudima, prirodi... Mislim da sam sačuvala onu pomalo naivnu radoznalost i sposobnost radovanja koju imaju deca. Ne uzimam ništa „zdravo za gotovo“. Energiju dobijam od dragih ljudi oko sebe – porodice, prijatelja, kolega.

2. Kako je počelo tvoje fotografsko izražavanje?

Pre nekih 5-6 godina odnela sam na razvijanje film koji se nalazio u jednom starom analognom aparatu (Foca Sport), koji su koristili moj pokojni otac i deda. Na njemu su bile fotografije iz 89. godine, kada sam bila jako mala. Za mene je to bilo neverovatno otkriće. I odmah sam stavila novi film. Uporedo sa tim išla sam na kurs grafičkog dizajna - rad u Ilustratoru i Fotošopu. Ubrzo sam shvatila da fotografije mogu postati značajan deo mog istraživačkog rada jer približavaju drugima teme kojima se bavim. Poznato je da fotografija govori više od hiljadu reči. Tako sam prešla na digitalnu kameru i počela da se bavim dokumentarnom i socijalno angažovanom fotografijom, ali i uličnom. Upoznala sam divne ljude iz sveta fotografije koji su me podržali i podučili, usmerili. I dalje to čine. Od tada sam imala 5 samostalnih izložbi, učestvovala na brojnim kolektivnim izložbama, objavljivala fotografije u štampanim i online medijima, držala radionice o dokumentarnoj fotografiji.

Ana Batričević - Nevidljivi dom

3. Navedi nam tri pesme, tri filma i tri knjige koje su na tebe ostavile najsnažniji utisak.

  • Pesme:

1. November Rain – Guns N' Roses

2. Wherever I May Roam – Metallica

3. Since I've Been Loving You - Led Zeppelin

  • Filmovi:

1. Zelena milja

2. Bekstvo iz Šošenka

3. Zelena knjiga

  • Knjige:

1. To – Stiven King

2. Izmaglica – Stiven King

3. Groblje kućnih ljubimaca – Stiven King

I ostale knjige Stivena Kinga 😊

4. Da li postoje fotografi koji su ti večita inspiracija?

Inspiracija su mi sve moje kolege. Oduševljava me ta raznolikost u pristupu, kako svako vidi stvari na svoj način, iz svog ugla. Tuđe fotografije posmatram sa divljenjem i poštovanjem.

Ana Batrićević - Green Collection

5. Šta za tebe predstavlja fotografija?

Mnogo toga... Fotografija za mene predstavlja i sačuvan trenutak i način da se prenese neka poruka, emocija, da se deo sebe podeli sa svetom.

6. Kao neko ko iza sebe ima pozamašan broj istraživanja, na koje si istraživanje najponosnija?

Svako je bilo veliki izazov i dragoceno iskustvo. Iz svakog sam nešto naučila i dobila inspiraciju za nova istraživanja. Imajući u vidu trenutno stanje životne sredine u našoj zemlji i u svetu i moju ljubav prema prirodi, lično mi je najveću težinu imalo fotografisanje deponije Vinča 2018. godine.

Ana Batrićević - Deponija Vinča

7. Učestvovala si na projektu protiv nasilja nad ženama u organizaciji UNDP Serbia i Novinarke protiv nasilja nad ženama. Možeš li nešto više da nam kažeš o tome.

Projekat je okupio žene fotografe koje su kroz svoje radove poslale poruku protiv nasilja prema ženama. U pitanju su fotografije na kojima je nasilje prema ženama odnosno borba protiv nasilja prema ženama prikazana na jedan autentičan i nestereotipan način. Fotografije su veoma emotivne, pune simbola i šalju snažnu poruku da žene koje se suočavaju sa nasiljem nisu same, da imaju podršku zajdnice. Naše fotografije su u elektronskom obliku pohranjene u bazu fotografija koja je dostupna online. Cilj toga jeste da zaposleni u medijima ili bilo ko drugi ko se bavi ovom temom ili izveštava o njoj može da besplatno koristi ove fotografije kao ilustraciju uz svoj tekst ili prilog i time doprinese podizanju svesti o ovom problemu.

8. Primetio sam jedan tvoj projekat koji još traje a naziv mu je "Sve što raste htelo bi da raste". Moram da ti priznam da mi se jako dopala ta ideja. Kako je došlo do toga?

Mnogo me je obradovalo što je ovaj projekat privukao tvoju pažju, jer je meni posebno drag i emotivan. Živim i radim u centru Beograda, volim prirodu, a u Beogradu je sve manje zelenila. Ipak, uprkos upornom nastojanju ljudi da uguše prirodu, ona se bori za svoje mesto pod Suncem. Tako možemo videti poneku biljčicu kako izbija iz asfalta, cvetiće koji rastu između dva stepenika, lozicu koja se preliva preko nekog grafitima ukrašenog zida, trošnu kućicu prekrivenu bršljenom... Neko bi možda rekao da takvi prostori deluju zapušteno, neuređeno. Ja mislim da oni imaju svoju estetiku i šarm. Osim što unose dašak vedrine u sivilo grada, oduševljavaju me i svojom suptilnom ali snažnom porukom – da svako živo biće želi da živi, da raste, da opstane, čak i kada mu okolnosti i okruženje nisu baš naklonjeni. Meni je dirljiva ta želja za životom koju ispoljavaju tako mala i fragilna bića, taj kontrast između nehumanosti betona i nežne lepote jednog cveta...Taj cvet je hrabar, pomalo prkosan i zbog toga zaslužuje da bude primećen, fotografisan, sačuvan od zaborava.

Ana Batrićević - Zabrane

9. Koju opremu koristiš pri fotografisanju i da li je oprema presudna u fotografskom izražavanju?

Koristim Nikon D750 i fiksne i zum objektive, u zavisnosti od uslova i potreba. Ranije sam koristila Nikon D3400, takođe sa različitim objektivima. Ponekad koristim stativ. Volim prirodno svetlo. Oprema nije presudna, ali je ipak važna jer doprinosi kvalitetu fotografije u tehničkom smislu. To je bitno ako na primer znamo da će te fotografije kasnije da se štampaju na velikom formatu, da se prikazuju na izložbama, da vise na nečijem zidu... Moramo ispoštovati i tu tehničku stranu. Što se tiče same sadržine fotografije, ona zavisi od naše veštine zapažanja, kreativnosti, nadahnuća.

10. Šta bi savetovala mlade koji bi hteli da krenu putem dokumentarne i društveno angažovane fotografije?

Imala sam priliku da radim sa mladima, da im držim kurs o dokumentarnoj i socijalno angažovanoj fotografiji i da im budem mentorka. Originalni su i motivisani. Imaju sjajne ideje, vrlo su osećajni i nekad im je samo potrebno malo ohrabrenja da istraju u svom radu. Mislim da je za dokumentarnu i socijalno angažovanu fotografiju ključno saosećanje i poštovanje prema onima koje fotografišemo, bilo da su u pitanju ljudi, životinje, priroda, okruženje. Skretanje pažnje društva na neki fenomen ili problem je ovde ključno, ali je potrebno imati jasno definisan cilj sa kojim se to radi - da bi se stvari popravile, unapredile, poboljšale... Mislim da je važno biti dobronameran, empatičan, poslati fotografijom poruku koja oplemenjuje, koja podstiče na pozitivnu akciju.

Ana Batrićević - Prelaz

Ostalo je samo da ti se zahvalim na saradnji. Takođe bih ti poželeo puno uspeha na privatnom i poslovnom planu i da realizuješ sve započete projekte.


                                                                
Fotografije: Ana Batrićević

web: www.anabatricevic.com

Instagram: @ana_batricevic

 

    







 

Коментари

Популарни постови